Imamo nepresušnu potrebu za darivanjem sebe drugima u bilo kom obliku. Iza spoljašnje forme naučenog ljubaznog krije se istinska potreba za otelotvorenjem jastva koje se ogleda i preliva raznolikom potrebom za iskazivanjem. I uvek je taj neko, taj drugi, pokretač samim svojim postojanjem. Osećamo potrebu da zablistamo unutrašnjim sjajem, da se prikažemo u svoj svojoj blistavosti. I nema ničeg lošeg u tome, sve dok to lično prikazivanje ne postane samo sebi cilj, dok druga osoba ne postane bezlična publika od koje se očekuju povremeni aplauzi.
Blistavost, kada je obostrana i uzajamna, donosi osećaj ushićenja i čiste radosti koja nema povoda. Svi izvori inspiracije pretvaraju se u vrcave vodopade, u dragulj sa bezbroj faceta.
Greh nastupa kada se ovaj osećaj proglasi za zaljubljenost, kada se svede u suvoparne okvire razuma. Kada davanje postane trgovanje, kada konvencije preuzmu vođstvo i kada lovac postane plen.
Greh nastaje kada darivanje postane prinuda.
Fascinantno ... samo toliko ... deljenjem Vašim mudrosti učinio sam ono što nisam rekao ... što je mnogo bitnije, kao što znate i sami. Sjajni postovi ... uživao sam maksimalno ... Hvala Vam!!!
ОдговориИзбришиDeljenjem želim da umnožim osećaj fasciniranosti pročitanim ...
I treba da se deli. Da sam htela ovo da zadržim samo za sebe, ostalo bi u mom računaru :)
Избриши