Jedna dokumentarna emisija o životinjama prikazivala je kako hvataju majmune: Stave neki svetlucavi predmet u šuplje stablo, koje ima otvor dovoljan da se ruka usko uvuče unutra. Majmun uvuče ruku, zgrabi predmet i stisne ga u šaku. Ali, avaj, stisnuta pesnica ne može da izađe kroz uzani otvor. I jednostavno mu priđu i uhvate ga.
Isto se dešava sa našom svešću. Stisne nešto grčevito i ne pušta. Najčešće je to emocija. Ona opterećujuća. Ili odnos, veza sa nekom osobom. Bolno je, ali ima prizvuk poznatog. A poznato je blisko. Tako se "hvataju majmuni".
No, onaj koji shvati da će prestati da boli ako se usudi da otpusti, da prestane grčevito da se hvata za to nešto što ga boli, nalazi se pred novom dilemom: da li treba otpustiti nadu u promene ili otpustiti emociju ili otpustiti osobu sa kojom je bolan odnos?
Нема коментара:
Постави коментар